Tarantino se pridružio elitnom klubu režisera koji su digli svoj glas protiv Marvel studija.

Nakon Skorsezija, Kopole i Ridli Skota voljeni režiser je iznio svoje ”kontroverzne” stavove o Marvel filmovima. Moram dodati da to nije prvi put da se Tarantino protivi ovom globalnom trendu.

2019. je bila posebna godina za film. Dva velika majstora Skorsezi i Tarantino su prikazali svoje najambicioznije filmove ”Irac” i ”Bilo jednom u Holivudu”. Oba su dobila proturječne kritike od fanova, ali to nije današnja tema. Bitno je da su oba reklamirana kao odgovor na činjenicu da Marvel uništava film kao umjetničku formu.

Skorsezi je navukao bijes pomahnitalih fan-boy-eva širom svijeta. Te 2019. Tarantino je bio malo suptilniji jer je prepoznao duh vremena. Iste godine kada su izašli ”Irac” i ”Bilo jednom…” u kinima su dominirali Avengers: Endgame i ostali korporativni nastavci (Star Wars, James Bond). Kventin je s pravom izjavio tad da vodi rat za film, posljednju odbranu umjetničke forme koja je na izdisaju.

Teško je uopšte imati novi originalni film u vrijeme kad Marvel ima 40. projekcija sedmično u sve i jednoj bioskopskoj sali na svijetu. Još veći uspjeh je privući pažnju kad jedini trend i hype je isključivo rezervisan za novi MCU film. Ništa drugo ne može dobiti šansu pored ove invazije na kina (kako je to Skorsezi rekao).

Tarantino ovih dana promoviše svoju knjigu ”Cinema Speculation” i zapalio je publiku sa izjavom da Marvel glumci nisu zvijezde. Fiktivni likovi (Kapetan Amerika ili Thor) su razlog zbog koga se gledaju ovi filmovi, a ne njihovi glumci.

Otišao bi još korak dalje, jer je moje mišljenje da čak ni likovi nisu važni, jer smo vidjeli B strip likove koje niko nije znao niti ih bilo briga kao što su Guardians of Galaxy ili Shang-Chi da postanu komercijalno uspješni samo zbog Marvel etikete (logoa) na početku. To govori o snazi brenda ili činjenici da će samoprozvani Marvel fanovi gledati bilo koje smeće samo zato što je to MCU.

Posebno je ironično što je na Tarantinove komentare odgovorio Simu Liu sa standardnom korporativnom žvakom o ”rasnoj raznolikosti”. Lik je toliko zabio glavu u svoju guzicu da nema ni malo samosvjesnosti da skonta da je on ultimativni primjer Tarantinove priče kako Marvel glumci nisu zvijezde. Niko nije znao za njega dok mu Disney nije dao ulogu u Shang-Chi filmu, a dobio je ulogu samo zbog toga što je kineskog porijekla.

Poenta je da je problem u tome što su Marvel filmovi (skoro) jedina stvar koju možete gledati u kinima. Ništa drugo se ne snima osim superherojskih blockbustera. Ova era filma neće biti zapamćena po kreativnosti. I slažem se sa Tarantinom.

još njegovih stavova kožete poslušati u podcastu 2 Bears, 1 Cave