Na današnji datum (29.12.1986.) preminuo je veliki Andrej Tarkovski.
Ruski (ne sovjetski) režiser ostaće zapamćen kao jedan od najznačajnjih autora filma (rame uz rame sa jednim Bergmanom ili Felinijem). Ko zna kakva bi remek-djela još gledali da umjetnik nije prerano umro.
Aura mučenika je bila sinonimna za Tarkovskog. Neki su čak tvrdili da je umro od stresa izazvanog sovjetskom birokratijom i decenijskom borbom sa cenzorima iz partije. Drugi pak tvrde da je ozračen radijacijom za vrijeme snimanja proročanskog “Stalkera” (1979.). Isti Stalker za koji govore da nam je najavio Černobilsku katastrofu.
Ako niste ranije bili u mogućnosti da pogledate neke od najboljih filmova ikad snimljenih, Mosfilm (Мосфильм) na službenom YouTube kanalu vam nudi da besplatno gledate “sovjetski” opus Tarkovskog. Svih pet filmova koje je majstor snimio u SSSR-u je dostupno; od “Ivanovog djetinjstva” (“Иваново детство” 1962.) do gorespomenutog Stalkera. Moćete vidjeti pjesnika filmskog medija na djelu.
Zli glasovi (neću da kažem neobrazovani, jer nismo elitističko glasilo) reći će vam da su Andrejovi filmovi dugi, spori i dosadni. Pravo umjetničko djelo zahtjeva truda, to nije zabava za jednokratnu upotrebu. Rijetko ćete sresti religiozne (metafizičke) filmove poput ovih. Samo je jedan Andrej.
Danas bih ipak izdvojio njegov posljednji (i “najteži”) film “Žrtvovanje” (Offret, 1986.). Čim je počela globalna pandemija sjetio sam se ovog filma i jednog kadra koji mi je urezan u sjećanje; porodica okupljena oko televizora sluša kako je kraj svijeta došao. Zvuči poznato ovih dana. Pošto je “Offret” hladnoratovsko remek djelo, Apokalipsa dolazi u vidu nukleranog uništenja.
Offret je sniman u produkciji Švedskog filmskog instituta. Bergmanov utjecaj je nesporan. Tarkovski je ponovo (baš kao u Nostalgiji) angažovao Ingmarovog glumca Erland Josephson-a. Ovaj put nije stao samo na tome. Kinematograf Offreta je Sven Nykvist lično, Bergmanov direktor fotografije. Film je sniman na Gotland ostrvu, takozvanom Bergmanovom ostrvu, gdje je švedski majstor snimio većinu svojih filmova.
Uprskos uzajamnom poštovanju (obožavanju) dva velikana se nikada nisu srela. Iako je Tarkovski imao kancelariju u Švedskom filmskom institutu (na istom spratu kao i Ingmar) nikad se nisu upoznali. Erland Josephon je izjavio da su bili stidljivi. Previše su se divili jedan drugom i nisu htjeli pokvariti utisak.
Iako je Bergmanov utjecaj primjetan (i radi se o švedskoj produkciji) i dalje je to film ruskog umjetnika. Andrejov film. Duboko duhovan, protivan materijalističkoj civilizaciji. Žiri na Kanskom filmskom festivalu te godine nije puno razmišljao i Grand Prix je dobio Offret. Posljednji Andrejov film će ostati upamćen kao religiozno remek djelo. Post produkciju je radio na samrtničkoj postelji.
Imao je snagu dok je snimao film. Kad ga je završio, rak pluća ga je pokosio…