KoChe
Na današnji dan (2014.) objavljen je početak kraja Metal Gear serijala (iliti najskuplji demo u istoriji igara) za PlayStation 3 i 4, XBox 360.
Koja još video igra vam je ponudila fotorealistično iskustvo Gvantanama? Od trenutka prve najave igra je izazivala kontroverzne reakcije. Ozbiljan sadržaj i prezentacija mnoge je jednostavno ostavila bez teksta. Bilo bi to remek djelo medija, samo da se nije ispostavilo da je u pitanju marketinška prevara i otimanje novca.
Čovjek koji je dugo jedini nosio titulu „autora“ u svijetu video igara, Hideo Kojima imao je suludi plan. Najambiciozniji projekat u istoriji video igara. Samo je trebao mnogo novca. Možda i previše. Da bi se olakšali troškovi i uvjerili korporativni likovi u isplativost projekta, došao je do poteza očajnika, a to je da proda demo (probnu verziju) u iznosu punog proizvoda. Ljudi su bili ljuti. Ali kad su se ohladile glave i došlo do prvog pojeftinjenja „igre“, publika je bila oduševljena. Iako je iskustvo trajalo samo par sati, obećavalo je mnogo i povratilo ljudima vjeru u finalni projekt „Metal Gear Solid V: The Phantom Pain“.
Uvodom koji je napravljen tako da izgleda kao duga sekvenca iz jednog kadra (sve sa pjesmom Ennia Morriconea), vraćeni smo u Metal Gear svijet. Serijal igara poznat po svojoj „filmičnosti“ izgledao je bolje nego ikad. Konačno je hardware sustigao Kojiminu viziju koju je imao par decenija.
Dobili smo prvu stealth igru (šunjalica) u kojoj svi izbori su prepušteni isključivo nama, igračima (kao da Hitman serijal to ne radi već godinama i bolje?). Do tada (dvadeset pet godina!) Metal Gear je bio poprilično linearno iskustvo, idi od tačke A do tačke B. „Ground Zeroes“ je bio najava neke nove Metal Gear igre kakvu ranije nismo vidjeli.
Hladno ratovski ep se nastavlja. Zatičemo svima omiljenog Snejka (Snake, anagram za Sneak iliti šunjanje), poznatijeg kao Big Boss, bivšeg heroja koji je napravio prvu privatnu armiju. Na novoj je misiji, mora se infiltrirati u Gvantanamo (američki komad zemlje unutar komunističke Kube) da bi izvukao Čika, dječaka vojnika kojeg je on lično unovačio, prije nego što oda tajne neprijatelju. Godina je 1975, par mjeseci nakon radnje posljednjeg Metal Gear naslova „Peace Walker“.
Uvodna sekvenca kada se Snejk penje uz greben je kao prepisana iz filmskog remek djela „The Guns of Navarone“ (1961.), jednom od glavnih inspiracija za serijal. Drugi ključan film za spomenuti kada pričamo o Metal Gear igrama je „Veliki Bijeg“ („The Great Escape“, 1963.) sa Stiv Mekvinom (Steve McQueen).
„Ground Zeroes“ je bio upravo to, veliki bijeg iz Gvantanama. Na igraču je bilo kako to da odradi. Potpuno tiho, ne ubijajući nikoga usput ili „Rambo stil“ pucajući iz svog oružja kojeg se uspjete dočepati u kampu.
Posebno je bilo ironično kada smo saznali da zatvorenici pravog Gvantanamo beja imaju mogućnost da igraju ovu igru. Igra koja „simulira“ infiltraciju i bijeg iz Gvantanama.
MGSV „Ground Zeroes“ je najavljen još kada je Obama pričao da će zatvoriti Gvantanamo, a izašla je dok je Obama bio na funkciji. On je otišao, promjene nije bilo, ali makar zatvorenici danas mogu igrati prolog MGSV.
Kifer Saterland (Kiefer Sutherland) daje glas Snejku ovaj put. Većinu vremena je bio tih, najvjerovatnije da su ga plaćali po izgovorenoj rečenici, a projekt je i tako bio preskup. Zato će vas kroz igru navoditi vjerni Kaz (Kazuhira Miller), Snejkova desna ruka, čovjek koji je s njim izgradio privatnu vojsku.
Oduvijek mi je bio zanimljiv lik Master Millera, sina silovane japanke od strane američkog vojnika. Najvjerovatnije da je to metafora za cijeli serijal, najnovije japanske tehnologije koji se koriste da bi se napravio spektakl ravan američkom akcionom filmu.
Metal Gear nikada nije bio zabavniji za igrati. Fantastična grafika, kontrole koje su imale smisla i relativno lake za naviknuti se. Možda je ovaj prolog bio bolji nego finalni proizvod.
Ako vas zanima kako profesionalni strimer igra MGS:GZ, ne tražite dalje od DRK69 i njegovog Outer Heaven TV kanala.
