KoChe
Ovo je najgori naslov koji sam pročitao u životu i dokaz da živimo u distopiji. Nije važno da li je Filip Kej Dikova noćna mora ili Hakslijev vlažni san, ovo je najgora od svih mogućih budućnosti.
Ukratko, određeni dušebrižnici u ime mentalnog zdravlja (?!) uposlili su algoritam vještačke inteligencije da sluša i uči na pjesmama prokletnika iz “Kluba 27.”. Kao što dobro znate ovaj neslužbeni klub odnosi se na kultne rokere koji nisu doživjeli starost kao što su: Kurt Cobain, Jim Morrison, Jimi Hendrix i drugi…
Nema mira ni u smrti za ove proklete duše. Vještačka inteligencija nakon što je naučila “emulirati” stil i zvuk određenog izvođača, “izbaci” sličan materijal. Audio inženjer skrpi “nove” pjesme na osnovu tog materijala.
I tako je nastao ovaj tehno-nekrofiličarski projekt “Lost Tapes of the 27 Club“. Poenta autora je (kao) da se treba pomoći nestabilnim muzičarima da ne bi završili kao njihove mnogo poznatije mrtve kolege.
Reći da ovim “novim” pjesmama nedostaje duše nije pretjerivanje. Ni jedan algoritam nikada neće “naučiti” (kopirati) autentični ljudski talent. Ili sam možda ja samo staromodan?!
Uglavnom mislio sam da ne mogu “nadjebati” nekromantiju koja je bila 2Pac-ov i Roy Orbison-ov hologram. Morbidno je bilo gledati kako hologrami mrtvih “idu” na turneje. Eksploatacija mrtvih duša postaje sve kreativnija.
