in

Ratovi Klonova su najbolji Ratovi Zvijezda koje niste gledali

Dvadeset godina je prošlo od ”Epizode 2: Napada Klonova” kada je Lukas pokazao početak Ratova Klonova.

Da bi se poštedio bijesa poklonika ovog kulta, kako Džedaja (Jedi), tako i Sita (Sith), odlučio sam da pišem o stvarno dobrom “Star Wars” projektu, možda i najboljem u zadnjih petnestak godina, crtanom serijalu “Ratovi klonova” (Clone Wars), čija se radnja događa između “Epizode 2” i “Epizode 3”.

Zajednički projekt studija Lucasfilm i mreže Cartoon Network, daje nam kratke forme i dinamične akcije unutar par minuta, za razliku od CGI serije koju će poslije razviti “The Clone Wars” i koji će imati šest sezona, preko 100 epizoda (2008 – 2014). Demografija su dječaci, od šest do 12 godina, a ona je ključna u korporativnoj strategiji, jer se njima može prodati najveći broj igračaka i ostalog propratnog reklamnog sadržaja. Cartoon Network je skoro dvije decenije suvereno vladao na ovom tržištu. Zato ne treba biti nešto posebno iznenađen kada je Disney za hrpu milijardi dolara kupio Marvel, a nedugo nakon i sam LucasFilm, upravo da bi preuzeli dominaciju na tržištu koje im je izmicalo ranije. Djevojčice su bile primarna Disney publika do tada.

Godina 2003. je, po meni, vrhunac krize uvodne “Star Wars” trilogije (trebao bih znati, jer sam bio dio ciljane demografije kome su filmovi reklamirani). U tom trenutku stara dolar-mašina, znana kao Džordž Lukas (George Lucas), pravi prvi animirani projekt nakon omraženih “Evoksa” (Ewoks) iz osamdesetih. Izbor saradnika je bio fantastičan. Cartoon Network je već odgojio cijelu novu generaciju animatora, koji su bili kreativna snaga iza pokretanja samostalne produkcije u devedesetim (do tada su samo vrtili klasike Hanna-Barbera produkcije).

Čovjek odabran za posao bio je njihov Gendi Tartakovski (Genndy Tartakovsky), autor “Deksterove laboratorije”(Dexter’s Laboratory) i “Samuraj Džeka” (Samurai Jack). Gendi, rođen u Moskvi, u Sovjetskom savezu, sa roditeljima jevrejskog porijekla, relativno rano se seli u Ameriku, a jedna od prvih stvari koje je prihvatio i zavolio u novoj zemlji bio je “Star Wars”.

Lukas je imao priču i dao je scenario Gendiju za “Epizodu 3”, koja se nije ni počela snimati. Gendi je bio režiser, producent i koscenarista svih epizoda tzv. mikro serijala. I kakav fantastičan posao je uradio! Slobodno vam mogu reći da je neke ideje predstavio zanimljivije od Lukasa. Sa prve dvije sezone, koje se sastoje od dvadeset epizoda, a koje su trajanja do četiri minute (sabrano kao “Volume 1”), izazvale su fantastičnu reakciju publike. Dobili i Emmy usput. Za treću sezonu odlučili su se za epizode od 13 minuta (“Volume 2”).

Konačni proizvod su možda najbolje ispričane priče u “Star Wars” univerzumu. Karakterizacija likova, prijateljski odnos Obi Vana (Obi Wan Kenobi) i njegovog padavana (padawan), ključni momenti za njihov razvoj, kao što je scena kada Anakin (Anakin Skywalker) postaje džedaj-vitez, izazivaju nevjericu dok razmišljate kako Lukas nije stavio tako važan moment u svoje filmove. Mejs Vindu (Mace Windu) (u filmovima Samuel L. Jackson) je u ovom crtanom filmu pravi “bad motherfucker”, koji golim šakama (ko još koristi svjetlosni mač?) prebija armije droida – više armija odjednom.

Svaki lik dobija svoju epizodu i priliku da bude veći od života, pa čak i Joda (Yoda), mali zeleni mapet, koji snagom volje presuđuje o ishodu na ratištu. Osim ženskih džedaj-vitezova, po prvi put sam vidio i antičke džedaj-hramove, koje čuvaju džedaj-sestre monahinje. Ako je Lukas volio Kurosavinu (Akira Kurosawa) samurajsku akciju, amaterizam je to u poređenju sa omažima japanskoj kinematografiji od strane Tartakovskog. Čak i najobičniji prašinari, klonovi iz naslova koji ratuju, imaju dobre prilike da razvale po koju vilicu, dok borbena koordinacija koju pokazuju podsjeća na one iz savremenih ratova. Sve može do tri minute.

Poenta iza efikasnosti ovog formata ide nekih skoro sto godina prije nas. To su filmski serijali ili priče u poglavljima (chapter play), koji su bili užasno popularni dvadesetih i tridesetih godina 20. vijeka. Vrtili su ih prije dugometražnih filmova, kao što danas gledamo trejlere za druge filmove, prije glavne atrakcije. Bili su kratki, a priča se nastavljala. Morali ste i sljedeće sedmice doći u bioskop ako ste željeli saznati ostatak priče. Vesterni, naučna fantastika – čak i Supermen i Betmen – svi su već tada imali svoje serijale. Jedan od najpopularnijih tog doba, Fleš Gordon (Flash Gordon), bio je i uzor Džordžu da napravi “Star Wars”, kao što znamo da je Indijana Džons (Indiana Jones) oda avanturističknim serijalima iz četrdesetih.

Puni krug na početku 21. vijeka. Akcija u takvom pakovanju je efektna. Sve su to razlozi zašto je “Clone Wars” crtani serijal možda i najbolji “Star Wars” ovog vijeka. Usudili su se da ispričaju i Anakinov posljednji test, pri kojem on doslovno postaje mesija nekim nazadnim mutantima s kraja galaksije. Naravno, neće naučiti ništa iz te lekcije, jer se animirani serijal završava, a počinje “Epizoda 3”.

Serijal odlazi u desetogodišnju hibernaciju 2005. godine, do Diznejevog blokbaster uspjeha sa Džar Džar Abramsovim (J.J. Abrams) “Force Awakens”. Cinik bi rekao da je jedina novina tog filma što su uspjeli prodati repliku svjetlosnih mačeva djevojčicama (tradicionalni Disney princess programing).

Za Silu ne znam, ali ja sam uz vas.

info: IMDB

Finski Gothic pop živi dalje (Ville Valo i The 69 Eyes)

Nipsey Hussle i marihuana posao (dokumentarac)