KoChe
Ako redovno čitate američke stripove podrazumjeva se da imate toleranciju na solidnu količinu gluposti. Na svaki dobar strip pročitaćete desetak loših. To su pravila igre. Nisam ih ja izmislio. Remek djelo kao što je Watchmen pojavi se jednom u dvadesetak godina. Sve ostalo su jadni pokušaji izdavača da profitiraju na trenutnom trendu.
Zašto uopšte pišem o Rorschach solo stripu? Moje prvo pravilo je da ne čitam Watchmen spin-off naslove. Zašto bi bilo ko čitao jeftine derivate pored prave stvari. Autor i samoprozvani šaman Alan Moore javno se odrekao svog djela baš zbog insistiranja izdavača da eksploatiše jedan od najprodavanijih stripova ikad.
Drugo pravilo je da nikada ne čitam stripove koje je napisao Tom King. Ovaj bivši CIA agent je nešto najgore što se dogodilo američkom stripu. Zamalo je uništio Betmena. Batman je takav lik da može biti šta god vi želite. Osim što ne može biti Tom King. Ovaj pisac ima potrebu da ubacuje autobiografske momente u svoje stripove. Ne bi ni to bio problem, da King nije plačipička koji svoj PTSP liječi pisanjem. Ili barem tako reklamira svoja djela.
Vjerujte mi, nećete naći ovakav opis Tom Kinga u mainstream medijima. Ako je vjerovati njima King je najbolji strip scenarist koji je ikada živio. Sve recenzije su pohvalne i redovno dobija visoke ocjene. Naravno da je to dodatno podgrijalo njegov već razuzdani ego.
Ali šta dobijete kad ovog prenapuhanog šarlatana stavite pored pravog talentovanog strip autora? Užasno duhoviti mentalni slom. Zamolio bih vas da pogledate video ispod, jer je nužan za dalju priču.
Znači svaki put kad bi King počeo iznositi svoje promašene stavove o Betmenu (i stripovima uopšte), legenda američkog stripa Frank Miller bi mu momački odgovorio. Nema zajebancije s Frenkom. Njegova tolerancija za sranje je minimalna. Naravno da se Tom Kingu to nije svidjelo. Na momente vam bude neugodno (transfer blama) kad vidite govor tijela kod Kinga. Očigledno je da prezire starog majstora Frenka, ali kao trudi se da to sakrije.
Sjebani bijeli likovi
Nakon opširnog uvoda možda bi trebao konačno reći nešto o Rorschach solo stripu. Naravno da je autor Tom King. Ko bi drugi bio dovoljno arogantan da skrnavi Watchmen. Krenućemo s “pohvalom”. King je uspio ono što ni Alan Moore nije; da čitalac konačno zamrzi anti-heroja.
Rorschach (kako ga je osmislio Moore) gotovo je parodija Steve Ditko-ovih likova Mr. A i Question. Samo proguglajte ove likove i vidjećete neskrivenu sličnost u dizajnu. Ditko je ko-kreator Spider-Man-a i Dr. Strange-a koji je živio povučeno i nije profitirao od svojih kreacija. Zašto uopšte pišem ovu lekciju iz istorije američkog stripa?
Zato što je King stavio nesrećnog Ditka i njegovu životnu priču u Rorschach strip. Promijenio je ime, ali predstavio ga je kao luzera koji na kraju stavi Rorschach masku i zbog svojih frustracija ubija ljude?! Pokojni majstor Marvel stripova stvarno nije zaslužio ovakav tretman. Zašto King ne ostavi mrtve na miru.
U stripu glavni lik (nije Rorschach) već neka mlada plavuša u Lone Ranger cosplayu. Pokazan je njezin odgoj sa nasilnim bjelim ljudima i ocem koji ju je naučio pucati. Ne želim da previše tonem u Kingovu užasnu politiku, samo ću reći da klinka pronalazi jadne starce i “pretvara” ih u novog Rorschach-a. S tim da i duša tužnog Kovača, originalnog Rorschach-a ulazi u tijela ovih starih ojebina?!! Kakav koncept. Nevjerovatno da je neko imao hrabrosti objaviti ovo sranje.
King je prodao “inteligentan” strip koji da bi uopšte razumjeli morate imati solidno znanje o istoriji američkog stripa. I zbog toga je kao strip dobar? Revolucionaran? Standardno je to Kingovo depresivno smaranje. Crtež je fantastičan, ali i to ništa ne znači jer se apsolutno ništa ne dešava u Rorschach stripu.
Pročitao sam sedam epizoda i k’o da nisam pročitao ništa. Imaju te reference na Ditka i (kao) osude nasilne Amerike. Da se ne radi o kultnom Watchmen liku niko ne bi uopšte obraćao pažnju na ovo smeće.
Otkud Frank Miller u ovome?
King očigledno nije neko ko će se otvoreno sukobiti s legendarnim kolegom. Strip sceni nisu strana vječna neprijateljstva. Alan Moore i Grant Morrison su se decenijama vrijeđali oko toga čija je strip “ideologija” ispravna. Ne možemo tako nešto očekivati od bivšeg CIA agenta. On više voli pasivno agresivne taktike.
Iako je očigledno ljut na stavove Frank Millera (i što ga je uvrijedio u javnosti), on ga kao poštuje. Ako ga poštuje zašto ga je onda pretvorio u jednog od najgorih anti-heroja ikad? Konačno dolazimo do poente i naslova teksta.
King je kultnog kreatora “Povratka Mračnog Viteza“, “Sin City” i “300” (između ostalog) predstavio kao sjebanog starca koji stavlja Rorschach masku i prihvata njegovu upitnu ideologiju. Pravo pitanje je zašto je Miller uopšte dopustio ovaj jeftin marketinški trik. Najvjerovatnije se sažalio na nesrećnog Kinga.
Jadni tužni CIA lik liječi svoj PTSP pišući loše stripove. Šta bi mu ja? Još kao trebam da dajem novac za ova sranja?! Da on liječi svoje komplekse tako što se ruga pravim majstorima ove forme? Lik je zamalo uništio Betmena od svih likova. U nekim drugim vremenima nakon fijaska te vrste karijera bi bila gotova. Ali ne Kingu. Njega nazivaju najboljim piscem svoje generacije. A jest vam tužna generacija. Rađe dovedite Morrisona ili Millera nek pišu dobre stripove.
