KoChe
Prošle godine smo doživjeli povratak pop punk zvuka u mainstream. Ovaj podžanr je oduvijek bio najmanje punk stvar na svijetu, posebno kad je u pitanju korporativni pop punk. A ne postoji drugačiji.
Šta je poenta ovog uvoda? Punk je antisistemski pokret, dok je pop varijanta sve protiv čega su se ikad borili osnivači žanra. Ali nije to ništa novo. Pop punk je dio mainstreama već dvadeset i više godina. Nove Disney princeze kao Olivia Rodrigo izgradile su imidž na ovom podžanru. I ne mogu joj to zamjeriti.
Olivia je imala 18. godina kad je prošle godine izdala debi album koji je osvojio sve top liste. Za teen zvijezdu nije strano da prolazi kroz emotivnu (i kao buntovničku) fazu. Ono što je malo tužno jest povratak Avril pop punku. Žena ima 37. godina i pjeva o teen temama.
Tekstovi su prepuni teen patetike. Sam naziv albuma Love Sux je presmiješan, posebno kad uzmemo u obzir da se radi o odrasloj ženi koja ima i koji propali brak iza sebe.
Album je producirao Travis Barker, ultimativni maneken korporativnog pop punka. Nije bez razloga čova na ovom i sličnim projektima, jer je upravo njegov Blink-182 ”zlatni standard” ovog podžanra. Gostuje i njegov kolega Mark Hoppus, ako vam baš treba povratak u rane 2000. godine. Neka hvala.
Da li je moglo biti još neautentičnije? Tu je i Machine Gun Kelly moderni pop klovan koji se prodaje da je kao neki punk rock buntovnik.
Kome je ovo uopšte namjenjeno? Sigurno ne današnjim tinejdžerima. Ovaj album je za (nezrele) tridesetogodišnjake koji na rane 2000. gledaju kao na neko izgubljeno ”zlatno” doba i žele da ponovo prožive stare dobre dane uz muziku koja nikad nije bila dobra.
Možda smo se ložili na Avril (prije 20! godina) jer kao nije bila tipična pop zvijezda sa svojim alt – skate imidžom. Spojler: bila je teen pop pjevaljka kao svaka druga, što i nije bio problem dok je bila tinejdžer i sama. Ali sa skoro 40. godina života da prodaje istu foru stvarno nema smisla.
izvor: Avril YT kanal
