Alice In Chains – 31. godina Dirt albuma

Bend iz Seattlea je sa svojim prvim albumom Facelift stavio muzičku scenu ovog grada na mapu. Oni su popularizovali ono što danas znamo kao grunge.

29. 9. 1992. objavili su Dirt, heroinsko remek-djelo. U tom trenutku grunge već postaje dio mainstream muzike zahvaljujući Nirvaninom Nevermind albumu, ali Alice In Chains su druga vrsta čudovišta. Umjesto prihvatljivog, gotovo pop rock zvuka konkurencije, Layne Staley i bend donose metal stav i tamu kakav samo jedan heroinski ovisnik može otpjevati.

I dan danas je impresivna raznolikost pjesama koju ovaj album ima. Gitarist Jerry Cantrell je sa Roosterom napisao anti ratnu himnu inspirisanu odlaskom njegovog oca u Vijetnam. Par pjesama sa albuma su epski depresivne, neću vas lagati. Ali to ne znači da su mlitave i tihe, već su bijesni krik pjevača koji tone u pakao svoje ovisnosti.

Na ovom albumu Layne prvi put piše stihove. Odatle ta autentičnost izgubljenog mladog čovjeka koji lagano umire pred svjetlima reflektora. Bilo je to čudno vrijeme, te devedesete. MTV je tražio jedinstvene glasove i lica kao što je Layne bio, da bi ih snimali odvaljene od života i depresivne.

Jerry Cantrell je objasnio, iako se ne radi o koncept albumu, dobar dio LP-a prati istu priču. Od Junkhead do Angry Chair prati se razvoj jedne ovisnosti. Od početne euforije kad je sve super, do onog trenutka kad uživaoc više nema snage ni volje da živi… A kao što znate to je istinita priča Layne Staleya.

Dirt će postati najprodavaniji album benda, sa pet puta platinum statusom. Redovno se nalazi na listama najboljih albuma; i to ne samo grunge žanra, nego se ubraja u metal klasike.